Više od webshopa: što zakon traži od svake vrste stranice

Javni sektor: općine, gradovi, turističke zajednice

Regionalne i lokalne turističke zajednice tijela su javnog sektora. To ih stavlja pod Zakon o pristupačnosti mrežnih stranica i programskih rješenja za pokretne uređaje tijela javnog sektora, NN 17/19, koji prenosi Direktivu (EU) 2016/2102 i na snazi je od 23. rujna 2019.

Tri članka nose najveći dio tereta.

• Članak 7. postavlja standard: sadržaj se smatra usklađenim kada zadovoljava usklađenu europsku normu EN 301 549, koja u sebi nosi WCAG 2.1 razinu AA.
• Članak 9. traži da objavite i redovito ažurirate detaljnu, sveobuhvatnu i jasnu izjavu o pristupačnosti, osigurate način za povratnu informaciju i uputite na nadzorno tijelo.
• Članak 3. stavak 1. nabraja tko je izvan zakona, a popis je kratak.

Jedan ispravak uz članak 9., jer kriva verzija kruži posvuda: zakonski tekst kaže redovito ažurirati. Ne kaže godišnje. Godišnja provjera dobra je praksa i većina tijela tako i radi, ali nemojte se pozivati na zakon zbog riječi koju ne sadrži.

Rokovi su odavno prošli. Stranica objavljena prije 23. rujna 2018. morala je biti usklađena do 23. rujna 2020., a programska rješenja za pokretne uređaje do 23. rujna 2021.

Zasebno, Zakon o pravu na pristup informacijama, NN 25/13, 85/15, 69/22, traži javnu rubriku koja objašnjava kako građani traže informacije, imenuje službenika za informiranje i nosi službene obrasce zahtjeva. Ta se obveza zaboravlja češće od pristupačnosti, jer je nijedan automatski alat ne prijavljuje.

Tvrtke koje uopće nemaju webshop

Konzalting, B2B usluge, korporativna prezentacija. Nema košarice, nema blagajne, a regulacija svejedno postoji.

Zakon o trgovačkim društvima, članak 21., traži da poslovni papiri i sadržaj internetske stranice društva nose:

Za internetske stranice to vrijedi od 1. travnja 2008. Propust je prekršaj prema članku 630. stavku 1. točki 2., istoj odredbi koja pokriva i neuporabu upisane tvrtke u poslovanju.

Napomena o kazni, jer tu većina hrvatskih tekstova na ovu temu griješi: iznosi su preračunati kada je Hrvatska 1. siječnja 2023. uvela euro. Ako negdje naiđete na iznos u kunama, ta stranica nije ažurirana od tada - pročitajte važeći pročišćeni tekst umjesto da vjerujete brojci.

GDPR i e-privatnost vrijede i ovdje, češće nego što se očekuje. Ako vaša stranica učitava Google Analytics, Meta pixel ili font s vanjskog CDN-a, vi obrađujete osobne podatke: IP adresa posjetitelja napušta preglednik prije nego što je on na išta pristao. To traži pravila privatnosti koja kažu što prikupljate, zašto, koliko dugo i tko sve to prima - te mehanizam privole koji te skripte stvarno blokira dok posjetitelj ne pristane. Unaprijed označeni kvadratići nisu privola, a odbijanje mora biti jednako lako kao prihvaćanje: jedan klik, isti zaslon, bez labirinta.

Webshopovi mikro subjekata

Ovdje se zbrka najviše zgušnjava. Zakon o zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga, NN 89/2025 - hrvatski prijenos Direktive (EU) 2019/882, na snazi od 28. lipnja 2025. - ne primjenjuje se na mikro subjekte malog gospodarstva koji pružaju usluge. To je članak 4. stavak 2.

Prag iz članka 5. stavka 18. vrijedi pročitati polako, jer se redovito citira krivo. Riječ je o manje od deset zaposlenih u godišnjem prosjeku i godišnjem prihodu do 2 milijuna eura ili ukupnoj aktivi do 2 milijuna eura. Broj zaposlenih I (prihod ILI aktiva) - a ne tri uvjeta u nizu. Trgovina sa šest ljudi i 3 milijuna eura prihoda i dalje je izuzeta ako joj je ukupna aktiva ispod 2 milijuna eura. Cijelu smo stvar prošli po člancima u tekstu Koga zapravo obvezuje NN 89/2025.

To što ste izvan tog zakona ne stavlja vas izvan Zakona o elektroničkoj trgovini, NN 173/03, 67/08, 36/09, 130/11, 30/14, 32/19. Gdje god prikazujete cijenu, ona mora biti jasna i nedvosmislena i mora navesti jesu li uključeni troškovi dostave, drugi troškovi rukovanja i porezi.

Postoji i praktična strana izuzeća. Mjeri se prema vašim brojkama, a brojke se mijenjaju. Zaposlite desetu osobu ili uzmete posao s javnim sektorom gdje pravila nabave ionako uvode zahtjev pristupačnosti, i izuzeće prestaje vrijediti za stranicu koja za to nikada nije bila građena. Naknadno ugrađivanje pristupačnosti u gotovu blagajnu stoji višestruko više od toga da je odmah ugrađena.

Udruge i neprofitne organizacije

Prema članku 3. stavku 1. Zakona NN 17/19, organizacije civilnog društva su izvan zakona o pristupačnosti javnog sektora - osim ako pružaju usluge ključne za javnost ili usluge namijenjene osobama s invaliditetom. Ta je iznimka od iznimke uža nego što se na prvi pogled čini: udruga koja vodi javnu liniju za pomoć vrlo lako je unutar zakona.

GDPR ne izuzima nikoga. Udruge drže popise članova s imenima, OIB-ima i podacima o uplatama, a to je osjetljiviji skup podataka nego što ga ima većina malih tvrtki. Rokovi čuvanja i tko smije vidjeti popis dvije su stvari koje treba prve zapisati, jer su to dva pitanja kojima svaka pritužba počinje.

Ako vaša stranica nosi tuđi sadržaj

Tržnica s prodavateljima trećih strana, forum, komentari koje netko doista koristi - Akt o digitalnim uslugama (DSA) dolazi povrh svega gore navedenog. Objavljeni uvjeti korištenja, mehanizam za prijavu nezakonitog sadržaja koji stvarno radi i obrazloženje kada nešto uklonite. Teško izvještavanje o transparentnosti raste s brojem korisnika; mehanizam prijave i postupanja ne raste.

Na što se sve svodi

Svaka kategorija gore ima barem jednu obvezu koja živi u kodu, a ne u dokumentu s pravilima: usklađena stranica s izjavom, blok impressuma, privola koja se aktivira prije skripte, cijena koja kaže što uključuje. Sve je to jeftino dok se stranica gradi i skupo kada je gotova.

Ovo je informacija, a ne pravni savjet. Kada odluka nešto znači, provjerite važeći tekst propisa ili pitajte odvjetnika.