Znate gdje je problem? Mislimo da posjetitelji čitaju sadržaj na webu

Znate gdje je problem? Mislimo da posjetitelji čitaju sadržaj na webu

Sjećam se davnih dana kad smo išli online, izračunali si da dnevno imamo vremena za dva sata interneta, a da se opet ne šokiramo na kraju mjeseca velikim računom ta telefonske usluge. Bilo je to prije ADSL-a i prije ISDN-a bilo je to vrijeme dial-up modema.

Ta dva sata sam imao odvojenih za konzumiranje sadržaja na nekolicinu portala koje sam pratio. Sadržaj sam maksimalno upijao, uživao u njemu, učio.

Danas je stvar znatno drugačija. Iako nam je internet jeftiniji ta ga imamo 24 sata na dan, nema više tih 2 sata dnevno koja uzimamo za konzumiranje sadržaja. Da li je problem u nama? Ili u izvorištima sadržaja? Pa oboje.
Domaći mediji su pronašli sebi dobitnu kombinaciju – a to je prezentiranje čitatelju nekoliko slika i par redaka teksta. Društvene mreže se zasnivaju na svega par riječi u komunikacijskom kanalu, korištenja kratica i slično. Internet korisnik postaje sve gluplji, sve je više kržljav u konzumiranju sadržaja.

U koriste tome ide i većina medija koja mu upravo servisa nepotpune i kržljave informacije.

Dakle rijetki su mediji koji će nam donijeti opsežna štiva, istraživanja i slično.

Sve to je nastalo zbog krivog stajališta na samim početcima – ljudima na internetu treba u što manje teksta ispričati što više toga jer nemaju puno vremena (novaca) za surfanje.

Pogledamo li ozbiljne medije, portale, blogove diljem svijeta i uvidjeti ćemo da se u dosta slučajeva radi o velikim i opsežnim sadržajima. Onoga koga zanima sadržaj pročitati će ga od riječi do riječi.

Velika većina ‘lijenih’ posjetitelja će letimično skenirati sadržaj, tražiti izdvojene dijelove teksta, boldani sadržaj, mnogi će samo čitajući naslov dobiti informaciju, stoga i mediji koriste zamke tipa – Sulejman danas mora odlučiti, Hatifa ili Mustafa? Sve su vam rekli, a ništa vam nisu govorili.

Kako to posjetitelji čitaju sadržaj?

Prema istraživanju Jakoba Nielsena, koja su provedena 2008. godine došlo se do zaključak da je svega 20% ukupnog sadržaja pročitano. To mi govori da u doista idealnim slučajevima svega 20% postova koje pišem se doista i čitaju. Naravno, ako sam sretne ruke.

Kad koristimo klasične SEO postulate, a u ovom slučaju se odnose na žive ljude, onda istraživanje dolazi do zaključka da se ta čitanost, odnosno upotrebljivost članka diže za 124%. Tu koristimo različite tipografske formate – recimo izdvajamo bitne rečenice teksta, koristimo masni tekst, povećani tekst, naslove unutar sadržaja (H tagovi). Na ljude takav sadržaj djeluje jednako kao i na tražilice. Logično jer se tražilice žele što više približiti ljudskom iskustvu.

Istraživanje Gerrya McGoverna je otkrilo da tek svaki petnaesti čitatelj pronalazi dio sadržaja unutar članka koji ga posebno zanima, a bez da je taj dio sadržaja na neki način izdvojen iz teksta. Dakle, kompletni tekst se ne konzumira, ne čita pažljivo već letimično skenira te sve ovisi o moći zapažanja korisnika.

I još jedva stvar, kako većina posjetitelja ne čita već skenira sadržaj bitno je da ih ne prisiljavate na ikakav način na razmišljanje. Zvuči pomalo uvredljivo, ali istina je.

Kada će posjetitelj doista čitati sadržaj?

Ako posjetitelj pronađe relevantnu informaciju u vašem članku, velika je vjerojatnost da će članak pročitati. Često se govori da je čitanje na ekranu teško i zamorno. To u neku ruku i je točno, ali isto tako odabirom pozadine, boje teksta te okolnih boja čitatelju možete olakšati čitanje.

Naravno da je čitanje bijelog teksta na crnoj pozadini teško i zamorno isto kao i čitanje pri velikom kontrastu. Dakle čitanje posjetitelju mora biti ugodno. Stoga zaboravite na jeftine i nepotrebne banere u tekstu, uz tekst koji samo odvlače pažnju čitatelja.

Stranica sa sadržajem mora biti ugodno strukturirana i, dosta bitno, mora omogućiti korisniku da si mišem prolazi mjesta koja čita.

Pronalazio sam sadržaje koji su ili imali neku čudnu ikonu miša ili je kursor jednostavno nestao. Osobno imam tu naviku da se kursor miša nalazi na sadržaju koji konzumiram, retku kojeg čitam, na riječi koju čitam. Kursor miša mi uvijek prati pogled oka.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *