Blog

Web 1.0, 2.0, 3.0, 4.0 sve je to samo prirodan tijek događaja i razvoja


Petak popodne, polako privodim kraju radni tjedan koji i nije nešto bio uspješan. Polažem nadu u slijedeći za koji sam isplanirao detaljnu reorganizaciju poslovnih kretanja i ulaganja, jer ovim klasičnim smjerom webmasteraja jako teško da budem došao na neku zelenu granu. Uglavnom, aktivnije uključujem Twitter u poslovnu komunikaciju i prezentaciju proizvoda, potpisujem ugovore s novim “dobavljačima”, otvaram nova poglavlja, kupujem software i slično…drugim riječima programersko-dizajnerski i klasični marketinški studio/agenciju/obrt sam nekako prerastao, gubim volju, cijene padaju, klijenti su sve melankoličniji, nepristojni, a s 32 godine starosti i 15 godina iskustva svakako si više neću dopuštati takav pristup poslovanju.
Uglavnom popodne sam odlučio malo posvetiti blogovima, twittovima, facebooku i pokušao se malo odmoriti uz prosječnu online populaciju današnjice. Koliko god se to trudio, zdravi razum mi je govorio upravo suprotno, bježi glavom bez obzira, radi nešto, napiši blog, uredi sadržaj na portalu, bilo što. Ako isključimo sve nas dugogodišnje korisnike Interneta, sve nas koji se sjećamo kako je izgledala Altavista, kako se vodio korisnički rat između Netscape-a i Explorera 3, gdje je IE gubio bitku dolazim do zaključka da današnji i novopečeni korisnici interneta ne shvaćaju ovaj medij na način na koji ga ja shvaćam i prihvaćam, a to je jedan posve ozbiljan način s određenom dozom strahopoštovanja, jer znam što je u mogućnosti isti napraviti.
Uzeti ću primjer forum tema na koje sam naišao. Teme koje nemaju nikakve konstruktivne težine, teme koje su jednostavno trošenje vremena, onečišćavanja prostora i slično, evo par naslova: “Koliko puta dnevno serete?”, “Što ste danas imali za ručak?”, “Što vam se mota po glavi, baš sada?”. Uglavnom nekad ona osnovna pravila bontona i privatnosti koja se očekuju od svakog civiliziranog ljudskog bića, u ovom slučaju, budu ignorirana. Naravno, ako se meni ne čita topic s temom dnevnog sranja, onda ga neću posjećivati, ali nažalost preview takvih topica je nerijetko na stranicama i portalima na kojima ili tražim ili pišem zanimljive i korisne pa čak i poslovne članke, tekstove.
Druga činjenica koja me polako ljuti su socijalne mreže kao što je Facebook (naziv Fejs mi je izuzetno neprihvatljiv). U zadnje vrijeme često moram koristiti “hide” funkciju nekog korisnika jer se moj Facebook profil svodi na tinejđerske ljubavne poruke (srećom nisu namijenjene meni), na rezultate raznih igrica (a to nije legendarni Bejeweled), na neukusne i ponekad pesimistične situacije u statusnim porukama, a sve ovisi o jugovini (danas bolje da ne idem na Facebook). Donedavno sam kreirao i stranicu na Facebooku, odnosno svoju poslovnu stranicu, no, međutim tu “nema kruha”, malo ću je ostaviti i onda vjerojatno ugasiti. Twitter je po meni priča za sebe, ozbiljniji je, otvoreniji i korisniji.
No, ipak sam ovo popodne proveo relativno pametno te sam i pronašao nešto materijala za čitanje. Dotakao bi se jednog bloga kolege blogera na adresi Blogowski.eu, konkretno bloga pod imenom “Web 2.0 je (skoro) mrtav i šta sada?
Web 2.0 je samo prirodan slijed događanja i razvijanja na webu, to je u neku ruku samo jedan dio, period razvijanja weba, interneta i njegovih korisnika. Danas smo u periodu Weba 3.0 kojeg još zovu Web Semantike. Uglavnom postoji jedan komentar na tom blogu (@luka) koji govori upravo ono što je i moje mišljenje, a to je da se web i tehnologija na njemu razvijaju u nekom prirodnom tijeku događaja. Stoga, ako uzmem tezu da su Web 1.0 i Web 2.0 samo vremenske varijable razvoja weba onda nikako ne bih pristao na to da je Web 2.0 mrtav. Nije on mrtav, on je iza nas, a njegovi elementi će biti prisutni diljem interneta još mnogo godina. Web 2.0 je osim tehnološki razvijenije “platforme” od tzv. prvog Weba imao i novi pristup vizualnoj komunikaciji s korisnikom, a glavna vodilja te komunikacije je bila jednostavnost, drugim riječima “manje je bolje”. S Webom 2.0 je polako dolazio i minimalizam u webu, koji eto danas ima hvalevrijedan status na Internetu.
Ako izbacimo sve one nepotrebne grafičke elemente s weba koji nam nisu potrebni i koji nam samo odvlače pažnju s glavnog sadržaja, bio to tekst ili slike, sasvim je razumljiv i predvidljivi smjer kojim je krenuo Web 3.0.
Sebi i prijateljima taj minimalizam i jednostavnost pokušavam objasniti na jedan laički pristup; Prije desetak godina, oni sretnici koji su imali Internet svakog dana su si uzimali po 2 ili 3 sata vremena koja su im bila rezervirana isključivo za surfanje Internetom. U neku ruku to je bila dnevna kura informiranja novim medijem. Tada je bilo bitno da im ta 2-3 sata budu što ljepša, dakle vizualno smo ih morali očarati, informirati. Sam sadržaj je bio nebitan, jer onda se “surfalo webom”. Danas je situacija malo drugačija. Danas nema “surfanja webom”, danas je korištenje weba ili potreba ili navika. Čitanje jutarnjih vijesti je obično uz kavicu i nerijetko duže od 15ak minuta, stoga nam je bitno da sadržaj, vijest, kolumnu ili traženu informaciju dobijemo u najmanjem mogućem vremenu. Razni reklamni banneri, grafički nepotrebni elementi samo odbijaju čitatelje jer imaju manje efektivnog vremena za informiranje. S toga proizlazi i činjenica da razni generatori sadržaja bez ikakve grafike budu posjećeniji od nekih prekrasnih i vizualno fascinantnih portala. RSS kanali, Tweeter poruke su idealan način prijenosa takvih informacija. Konkretno, nikad dosad nisam pratio ni web stranicu ni RSS radia 101, otkako sam njihov “follower” svježa informacija je doslovno “ugurana” u moju pažnju (Tweetdeck). Pratim ih. Se sjećamo onih ranih Microsoftovih pionira “Push” tehnologije?
Kolega Blogowski napominje da je Web 2.0 mrtav, odnosno, vrijeme ga je prošlo, ja bih se čak malo pogurao ispred i rekao da je trenutno aktualan Web 3.0 polako na odlasku. Što nam dolazi slijedeće? Web 4.0? Pa Web 5.0? 6.0?
Ima još jedan komentar koji govori da se nakon Weba 2.0 vraćamo u one početne faze Weba 1.0. Djelomično se slažem s time, samo bih preokrenuo red riječi i rekao bih da Web 1.0 u nekoj “remake” inačici dolazi k nama.
Postavljam si pitanje, što je Twitter? Iz koje je on “ere” weba? Twitter je mikro-blogging servis, dakle servis koji potječe iz vremena prelaska 1.0 u 2.0. Vizualno je “osiromašen” dakle datira više prema 1.0.
Što je slijedeće? Neki novi servisi bazirani na Guestbookovima? Dugo sam pokušavao pronaći efikasan i koristan način te razlog oživljavanja ovog zaboravljenoga servisa, no jednostavno na sva pitanja koja sam si postavio, a vezana su uz funkcionalnost servisa pronašao sam odgovor u nekom već postojećem servisu. No, nisam uzimao u jednadžbu i “mentalitet” današnjih korisnika Ineterneta.
Jel’ ima ineteresa među nama da se pokuša pokrenuti jedan novu Guestbook servis? Želim biti dio tima.

Oznake:, , ,

0 Comments on Web 1.0, 2.0, 3.0, 4.0 sve je to samo prirodan tijek događaja i razvoja

    Odgovori

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *