Blog

Vjesnik.hr – novinski web portal, nažalost, izvjesne budućnosti


Datum 12. lipnja ću osobno pamtiti u svom životu kao prilično važan datum iz tri aspekta koji su najviše vezani uz novopokrenuti portal Webrecenzija.com, a na kojem se trenutno nalazite. Reinkarnacija je to nekad uspješnog portala Webrecenzije.com koji u rukama novog vlasnika nažalost nije pronašao mjesto pod suncem. Nakon nekoliko godina odlučio sam ipak nastaviti tamo gdje sam stavio daleke 2007 godine.
Tog dana, mislim na 12. lipnja, osim što su rođeni David Rockefeller, George W. Bush i Ana Frank, su postavljeni novi temelji za reinkaranciju portala Webrecenzija.com. To je dan kada sam oko 00:30 doživio prvu tahikardiju srca i završio u bolnici. Dana kada ću upravo zbog toga morati kompletno mijenjati stil života. 12. lipnja je također dan kada je Vjesnik.hr objavio da od tog dana više ne ažuriraju portal.
Vjesnik, konkretnije recenzija Vjesnika, odnosno njegovog postojanja na internetu neka bude ujedno članak za, bez nekih velikih pompi, otvaranje novih Webrecenzija.
Uglavnom što kazati? Što misliti? Oj, tuge i čemera. Vjesnik nikad nisam posjećivao na redovitoj bazi, smatram se nekom vrstom padobranca među njegovim posjetiteljima. Tekstovi su po nekim mojim mjerilima bilipričično nečitljivi. Do prije par godina svrstao bi ga među najgore web stranice u Hrvatskoj, što je i bio. No, razum ili bolje rečeno politička volja je presudila i doživjeli su redizajn koji ih je strpao među, po mom osobnom mišljenju, vizualno najčišće i najljepše novinske portale u Hrvatskoj – ponavljam vizualno, jer sadržajno to je još uvijek onaj Vjesnik.
Prevladavanje bijelog, dakle čistog, fini kontrasti u dizajnu, jednostavnost, minimalizam i stavljanje sadržaja na prvo mjesto su karakteristike kvalitetnog vizualnog predstavljanja bilo kojeg ozbiljnog novinskog portala pa tako i Vjesnika.
Vjesnik u najmanju ruku vizualno asocira na vodeće novinske portale poput BBC.co.uk, News.co.uk, The Times, Time Magazine, Washington Post te cijeli sijaset svjetskih portala te vrste koji su, a slobodno to mogu kazati, korak ispred naših, po mom viđenju lifestyle i leasure portala s elementima vijesti. Da me ne shvate pojedini koji vole krivo shvaćati, govorim da asocira na te portale, što je daleko od toga da ga svrstavam i isti rang. Doduše malo više angažmana, puno više kvalitetnijeg i neovisnijeg sadržaja i Vjesnik bi komotno mogao postati naš “New York Times”.
Naravno, činjenica je da su silni milijuni koji su financirali rad vjesnika i, svi znamo, uposlenika koji je bilo daleko previše, u najmanju ruku sumnjivog porijekla. Sad kad je tzv. “tajni mecena” odlučio reći ne, ekipa nema pametnijeg od onoga – ko vas jebe mi bumo sve pogasili.
Sadržajna strana Vjesnika je vjerujem, kako sam i indirektno naveo, priča za sebe. Vjesnik je uvijek bio poznat kao politički vođena i orijentirana dnevna novina. Drugim riječima model uređivanja i pretpostavljam vlasništva je bila politička priležnica koja je pjevala i plesala na način kako su gazde govorili – ne pisati loše o vladajućim te ocrniti sve njihove neistomišljenike, bukvalno gledajući.
Tu tezu na neki način je potkrijepila i “Zahvala čitateljima” koja je objavljena kao neka vrsta nekrologa od strane direktora Roberta Mekinića:

Zahvaljujemo se političarima, koji su ovaj list stvorili i ugasili. Na isti način, u ilegali. I za dobrobit svih. Starac je svoje proživio i vrijeme je da se otvori mjesto novim snagama. Siguran sam da će takva odluka imati nekakve posljedice. Nadam se da će biti opravdana.

Uglavnom, dosta kukanja. Ono što sad treba Vjesniku je njegovo službeno gašenje, a kako bi se prekinule sve veze sa dosadašnjim modelom poslovanja, dakle sve veze prema političkom uredništvu koje se djelomično nalazi i na Markovom trgu moraju biti uništene do posljednjeg atoma. Ako to znači gašenje domene i ponovno paljenje, neka.
Isto tako Vjesnik treba pokrenuti nova, mlada, poželjno iskusna i ekipa koja ne razmišlja u modusu 90-tih ili ranije. Ekipa koja je svjesna da se nalazimo u 2012. godini i ekipa koja zna kako funkcionira medij današnjice. Pritom ne mislim na ekipu nekih komercijalnih portala, koje ovdje ne bih ni spominjao jer neukusna doza reklama i komercijalizacije i najvećeg laika računalstva prisili da pronalazi alternativne metoda praćenje vijesti.
Vjesnik.hr ima iza sebe 72 godine izlaženja, i doista je nemoralno i neetički ne nastaviti tradiciju, ili barem krenuti s izgradnjom nove tradicije, ali na starom imenu u nanovo zacrtanom smjeru –  a to je nezavisna, informativna novina.
Dakle, Vjesnik mora postati nezavisan, objektivan novinski portal s vrlo promišljenom i urednom, kako uredničkom tako i marketinškom vizijom i misijom. Vjesnik mora biti portal koji će postati broj 1 među internetskim novinski medijima u Hrvatskoj i time definirati smjer kretanja Hrvatskog novinarstva koje je nažalost skrenulo na sasvim krive puteljke – ili je politički vođeno, primjer Vjesnika koji se gasi ili je vođeno marketinškim agencijama, primjer većina ostalih koji se doslovno prostituiraju za svaku impresiju bannera. Drugim riječima, Vjesnik mora iz jedne krajnosti online izavaštva i novinarstva krenuti u sasvim drugu. Brijem si ipak da je ovo samo utopijsko iznošenje mojih misli.
Svjedoci smo dakle da komercijalizacijom i konzumerizacijom novinarstva ista grana se svodi na objavu bombastičnih i senzacionalističkih naslova članaka osobnih tematika, crnoj kronici, senzacijama poput dva para sisa na Euru koje sumanuto pune naslovnice danima nakon “objave sisa javnosti”, senzacije poput raznoraznih wannabe seleba.
Mediji su doveli domaće čitateljstvo na niske grane konzumiranja sadržaja gdje je Severinino dobivanje kila tokom trudnoće bila znatno čitanija vijest od aktualnih i nezavidnih situacije u Hrvatskoj.
Grane na kojima je najčitanija rubrika Crna kronika. Urednik sam i pokretač jednog gradskog portala i iz prve ruke imam informaciju da od prvih dana Crna kronika postaje top tema, a svako spominjanje nekog lokalno seleba, ako ih uopće tako možemo nazvati, daleko više pobuđuje pažnju čitatelja od recimo članka u humanitarnoj akciji i dobroti ono malo naroda.
Da, slažemo se, s jedne strane ljudi traže mjesto za bijeg, mjesto na kojem će tražiti sadržaj koji govori kako je drugima gore da bi se barem malo utješili, ali to nije rješenje, to nije način na koji se “upravlja” čitateljstvom.
Mediji, ponajviše komercijalni, a to su danas skoro svi, ne samo da uređuju politiku objavljivanja, oni već uređuju i politiku događanja same vijesti. Sjetimo se nedavni boravak Milanovića kod Tedeschia, vele oni – “građane zanima”. Građane je to krenulo zanimati istog trenutka kad su mediji objavili tu kontroliranu senzaciju. Građane boli ona stvar polako za vijesti tog tipa. Uglavnom, medij koji stoji iza tog “otkrića” treba imati muda i napisati “nas zanima”, “našeg novinara zanima”, a ne se skrivati iza naivnih građana.
Uglavnom, nadam se da će Vjesnika krenuti iznova, pao je na dno, niže više ne može – na sreću svih nas. Nadam se da će krenuti stopama Washington posta, New York Timesa, BBC-a i sličnih medija koji su fundamenti i oličenja pravog novinarstva. S druge strane, nadam se da će postati medij kojeg ćemo moći konzumirati na dnevnoj bazi bez konstantnog ubacivanja ženskih higijenskih uložaka, mobitela, bankovnih kamatnih stopa, sokova i piletine.
Ne, Vjesnik nikad nisam pratio, nikad previše čitao, nikad imao sukob s njime, svega par puta sam zalutao na adresu tako da moje mišljenje nikako ne može imati subjektivne osonove.
Za kraj donosim rečenicu jednog prijatelja kojemu sam onako usputno rekao da je šteta ugasiti Vjesnik, da bi možda bilo dobro nastavit s njime u novom ruhu, odgovorio je:

Što će ti simbol propasti i trule povjesne žabokrečine… jebote, to ko da bi mi rekel da je ‘crvena zvijezda’ super nekaj za uzet i imat, možda privatno i intimno, ali poslovno, nisam baš siguran.

Stoga ako (kada) ugase Vjesnik, postavljam ovdje i screenshot stranice u svojoj posljednjoj inačici.
vjesnik vjesnik-560x3540

Oznake:, , ,

0 Comments on Vjesnik.hr – novinski web portal, nažalost, izvjesne budućnosti

    Odgovori

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *