Baš gledao na središnjem dnevniku HRT jedan kraći prilog o padu oglašavanja u Hrvatskoj s obzirom na godinu recesije. Naime, najveći gubitak bilježe oglasi u novinama i reklamnim panoima, pa ih onda slijede internet oglasi, a kao najmanji gubitaši su radio i televizija. Kad to pretvorimo u neke okvirne brojke onda dobivamo da su panoi (jumbo plakati) i novinski oglasi smanjeni za nekih 30%, internet oglašavanje za nekih 15%, a televizija i radio do nekih 5% što bi u ukupnom zbroju dalo manjak od oko pola milijarde kuna.
Godina recesije, koja je eto iza nas, je najveći danak uzela novinskom oglašavanju, međutim, ako malo pratimo marketinške naznake taj sektor je ionako u stalnom padu gdje je recesija samo ubrzala stopu pada. Internet oglašavanje je u proteklih 5 godina bilježilo rast, taj segment oglašavanja je ujedno imao i najveću stopu rasta, no, što zbog relativno male zastupljenosti i još manje povijesti oglašavanja tog tipa u Hrvatskoj, a sukladno tome stabilnosti ovog medija, recesija je bila dovoljno snažna da predznak rasta pređe u lagani minus, odnosno pad. Koliki je to minus najviše mogu potvrditi domaći internet mediji, gdje su neki od njih doslovno morali biti ili ugašeni ili, poslovično, biti prodani stranom ulagaču.
Televizija i radio kao medij još uvijek u Hrvatskoj vode glavnu riječ, što zbog tromosti i revoltu domaćih žitelja za praćenjem novim medijima, što zbog dobro razgranate strukture oglašavanja. U jednom od prethodnih blogova sam pisao o dosezima ovih vrsta oglašavanja te sam došao do zaključka da je novinsko oglašavanje najopćenitije, dakle skoro nemoguće je odrediti profil čitatelja, slijedi ga televizija i radio, gdje se na principu neke vrste osobnih kontakata i anketa kombiniranih sa statistikama može doći do profila gledatelja, slušatelja, ali opet vrlo ograničeno i dosta netočno. Najkvalitetnije oglašavanje je Internet gdje targetiranjem oglasa na specijalizirane grupe, forume, stranice možemo postignuti najveći postotak učinka oglasa.
2010. godina stagnacije.
Najbolji guverner na svijetu, Željko Rohatinski je najavio da je 2010. godina „godina stagnacije“ i liječenja rana koje je proizvela „godina krize“. Dakle, prema njegovim riječima, a marketinški gledano, oglašavanje bi trebalo biti na nuli, dakle ne padati i ne rasti, ili imati laganu, ali konstantnu i primjetnu liniju rasta. Osobno sam mišljenja da će oglašavanje u 2010. godini imati lagani porast, a to mi govori jednostavna činjenica da je za održavanje stagnacije ostatka tržišta potrebno minimalno ulaganje u marketing i oglašavanje istog.
Također predviđanja govore da nakon godine stagnacije, dakle 2010, dolazi godina porasta tržita, pa tako i oglasnog tržišta. Marketinški gledano novinsko oglašavanje će i dalje biti u padu većem nego je internet oglašavanje bilo tijekom godine recesije, tv i radio oglašavanje će se vratiti na svoje uhodane postotke, dok će internet oglašavanje imati znakoviti porast.
Internet mediji koji su manje više uspješno prebrodili ovu krizu, recesiju i koji će uspješno bilježiti  rast tijekom 2010. godine, 2011. godine bi mogli zabilježiti priličan porast zarade. Pogledajmo to, meni neprihvatljivim, ali mnogima normalnim stajalištima tzv. sudbine. Svako se tržište razvija do praga svoje iznemoglosti i zasićenosti. Taj konstanti rast bude obilježen u određenom vremenskom periodu, nakon čega slijedi pad. Zbog ograničenog broja korisnika tog tržišta ono jednostavno mora doživjeti svoj krah. Nazovimo to „reset tržišta“. Nakon velike depresije gospodarstva u SAD-u početkom 30-ih godina prošlog stoljeća te izlaskom iz krize u narednim godinama najviše su se počele razvijati banke i bankarstvo. Tržište novaca, dionica, Wall Street, sve veći utjecaj banaka na živote ljudi, krediti, zajmovi, hipoteke samo su rasli i dolazili do svojih vrhunaca. S jedne strane okretale su se velike brojke, ogromne transakcije iz minute u minutu, a s druge strane kako je vrijeme prolazilo, tržište se moderniziralo, nije uopće dolazilo do pravog prelijevanja novaca, već se sve radilo isključilo o brojkama na nečijem računu. Novac je fizički stajao na jednom te istom mjestu, stagnirao. Primjer; danas imam 10, sutra imam 100 000, dan nakon toga opet imam 10. Novac nisam ni vidio, a imao sam 100 000.
Bankarski sustav je zbog toga i doživio krah te je upravo on bio naznaka nedavno završene svjetske krize koja se eto zbila nešto manje od 100 godina nakon velike gospodarske krize i famoznog Crnog petka 1929. godine.
Ovaj puta su upravo banke te koje su trebale pomoć ostatka tržišta, te su nerijetko bile “injecirane” deveteroznamenkastim iznosima poreznih obveznika. Veliku ulogu izlaska iz svjetske recesije ima upravo internet medij, koji je skoro pa bio netaknut, neki segmenti su tijekom 2008. pa i 2009. godine bilježili rast i do 10%. Hrvatska je slučaj za sebe, internet kao medij još nije dovoljno zastupljen i razvijen da bi bio stabilan, a kod nas je ionako situacija bila skoro pa obrnuta, naime kod nas su banke vodile glavnu riječ, a država i porezni obveznici su bili, i još uvijek jesu, u krizi.
Slijedećih 100 godina glavnu će riječ voditi Internet mediji. U marketinškom pogledu prvo mjesto će zauzeti Internet oglašavanje, koje će svoj skok doživjeti u segmentu SMO marketinga (Social media optimization), odnosno oglašavanje u društvenim mrežama poput, već pomalo zasićenog, Facebooka, Twittera u svom punom sjaju te nadolazećeg Google Wave-a. Internet marketing će pratiti tv i radio oglašavanje, koje će se sve više stapati s Internet oglašavanjem jer se teži tome da se oni kao medij distribuiraju upravo putem Interneta. Oglasi u novinama će doći na svoj minimum ili jednostavno nestati, a pojaviti će se neki novi, ali „personaliziraniji“ segmenti oglašavanja.
Postavljam si jedno pitanje za kraj, da li je oglas kojeg čujem slušanjem Radia 101 streamingom Internetom radijsko oglašavanje ili internet oglašavanje?

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *