Blog

Opća kultura u poslovnom odnosu


U ovom postu bih se malo dotaknuo jedne poslovne atmosfere koja vlada u mom gradu, a vezana je uz, kako sam ja nazvao, opću kulturu poslovanja.
Prvo bih razlučio dva osnovna termina kaj se tiće poslovanja. Privatno i poslovno. Naime, ako idemo raditi neke poslovne poteze i korake mišljenja sam da bi trebali odvojiti privatni dio i poznanstva od poslovnog dijela i poslovnih kontakata.

Jedan slučaj koji se desio ne tako davno u poslovanju jednih mojih kolega je upravo to o čemu pričam. Naime, stanovita tvrtka je izdala ponudu na natječaj. Među ponuđačima je bila najkonkurentnija i po nekoj zdravoj poslovnoj logici je dobila posao. Krenuli su u posao, navodno je riješena i avansna uplata. Nakon određenog vremena i nakon što je već posao bio u punom jeku dolazi na scenu jednu druga tvrtka koja po privatnom kanalu sa vlasnicima naručitelja uzima taj posao na jedan ružan i neetički način. No, ono što je ovdje najgore je to što je primjetan kvalitativni negativni odmak, a kako i doznajem iz neslužbenih izvora cijena je namjerno rušena i kako volim reči “prostituirana”. Ovo su informacije koje sam dobio, ni manje ni više, već iz izvora koji je unutar tvrtke naručitelja.
Navedeni slučaj bih uzeo kao krivo shvaćanje ideje da će u ovoj krizi i recesiji netko, odnosno, oni najpoduzetniji, isplivati na površinu, ali ne kao nus produkt ljudskog organizma već u kontektsu pobjednika. Dakle ovakva krađa klijenata je nešto s čime će se složiti velika većina malih poduzetnika, a razlog tome je anarhija koja vlada u toj domeni poslovanja.
Ovime bih htio opisati jedan etički kodeks kojeg bi se trebalo pridržavati. Moje je mišljenje da umjesto ovakve podmuklosti odaberemo suradnju. Naime, ako i imamo neki posao koji možda nismo u mogućnosti odraditi uvijek je dobar odabir pronaći tvrtku partnera u tom projektu. Tvrtka koja je ukrala posao u prethodnom primjeru svakako neće biti ničiji partner, te će kao takva i dalje ostati izolirana, a u sredini u kojoj ja živim vijesti tog tipa brzo se šire, a na štetu stanovite tvrtke i samog naručitelja posla. Nažalost, nije to jedini slučaj tog tipa u mom kraju.
Slijedeći problem uspješnosti je nedefinirano tržište cijena. Što znači, ako dizajn logotipa za tvrtku iznosi, napamet govorim, 5 000 kuna, onda bi ta cijena morala biti definirana za cijelo tržište. Odnosno varijacije na osnovnu cijenu moraju biti male. Ako kupujem kruh u bilo kojem dijelu Hrvatske njegova cijena je svugdje ista, uz male varijacije. One razlike, koje mogu biti i duple, su najobičnija trgovačka marža. U webu, ako netko radi stranicu za 10 000 kuna i ako je to realna cijena, onda nije realno da druga tvrtka to isto naplaćuje 20 000 kuna, a što je još gore treća tvrtka naplaćuje to isto 3 000 kuna. Kada klijent dobi takav raspon ponuda onda je sasvim normalno da ostaje zbunjen i apsolutno nema ni približan uvid u neku realnu cijenu usluge koju on traži.
Ono što bi trebalo biti bitno u tržišnoj borbi je upravo konkurentnost. Znači na tu spomenutu ponudu izrade web stranica sve tri tvrtke neka daju punudu na 10 000 kuna, ali ono što će kod klijenta prevagnuti jest kvaliteta izrade, rok izrade i naravno referentna lista. U tom slučaju se poslovni svijet razvija u zdravom smjeru. Rušitelji cijena odlaze s tržišta jer sukladno niskoj cijeni nisu u mogućnosti ponuditi kvalitetu, a oni pohlepni s druge strane budu morali spustiti cijenu, ali ostati na istom kvalitativnom nivou, ukoliko žele konkurirati.
Evo jednog sličnog primjera iz Dubrovnika. Slušam jučer u emisiji Potrošački kod kako su tamo neka biskupska zajednica i sam grad dignuli najam obrtnicima u sama nebesa. Spominje se jedna trgovina koja mjesečno mora plaćati 90 000 kuna najma! Uzročno posljedičnom vezom dolazi do propadanja domaćeg obrtništva i poduzetništva u samom Dubrovniku, jer takve cijene najma jednostavno nemaju veze sa zdravim razumom, a s druge strane otvara se veliko tržište orijentirano prema uvozu Hrvatskih autohtonih suvenira izrađenih od jeftine plastike u Kini, a što je jedan od velikih razloga trulog domaćeg gospodarstva. Otvoreno ću reći, kakav kreten moraš biti da na jedan takav način direktno uništavaš domaće poduzetništvo, ali s druge strane koji to poltron negdje na vladajućoj poziciji ima obraza govoriti o nekakvom našem razvitku, o nekakvim gospodarskim mjerama i o nekakvoj podijeli krize na sve nas, a druge strane uredno.
Ajte vi fino idite kvragu!
Kad sagledamo malo globalnije i ona sitna riba željna privremene zarade s početka priče i ova velika riba s kraja priče nemaju poslovne kulture, nemaju sluha za zdravo poslovanje, i onda sukladno tome možemo reći da je Hrvatska jako nekulturna zemlja.

Oznake:,

7 komentara

  1. Tweets that mention Opća kultura u poslovnom odnosu | tomislav buza blog -- Topsy.com
    27. travnja 2010. Odgovori

    [...] This post was mentioned on Twitter by Blogeri.hr, Vera Mladjan and Boris Rasonja, tomislav buza. tomislav buza said: Opća kultura u poslovnom odnosu http://is.gd/bJyJt [ #blogpost @buzz4web ] [...]

  2. Michael
    28. travnja 2010. Odgovori

    Nazalost ovi sto ponude 3000 kn i dalje rade i imaju vise posla o svih ostalih. Pitanje koje slijedi zasto oni mogu ponuditi 3000 kn za izradu jedne web stranice ?!? Mislim da se odgovor zna. Razlika izmedju 10 000 i 20 000 kn mislim da je sasvim ok. Svatko ima pravo staviti cijenu na svoje znanje i rad, na kraju posla ce imati vise onaj koji potencionalne klijente uvjeri da njegov rad doista i vrijedi toliko koliko trazi. Problem je da ce puno njih imati samo jednokratnog klijenta ako ne zadovolje obecano tj ocekivano kod tog klijenta.
    Ali na kraju ovo je HR i kada bismo doista razgovarali o cijenama pruzanja takvih usluga, mnogi bi se zacudili koliko bi jedna profesionalno izradjena web stranica trebala kostati, ni jedna od ovih cifri nije ni priblizno na tragu... Ali ovo je HR pa ne samo da tu cijenu nemozete ni spomenuti nego na kraju ni ove nize puno njih ne zele platiti prema dogovoru :(

  3. Michael
    28. travnja 2010. Odgovori

    Nazalost ovi sto ponude 3000 kn i dalje rade i imaju vise posla o svih ostalih. Pitanje koje slijedi zasto oni mogu ponuditi 3000 kn za izradu jedne web stranice ?!? Mislim da se odgovor zna. Razlika izmedju 10 000 i 20 000 kn mislim da je sasvim ok. Svatko ima pravo staviti cijenu na svoje znanje i rad, na kraju posla ce imati vise onaj koji potencionalne klijente uvjeri da njegov rad doista i vrijedi toliko koliko trazi. Problem je da ce puno njih imati samo jednokratnog klijenta ako ne zadovolje obecano tj ocekivano kod tog klijenta.
    Ali na kraju ovo je HR i kada bismo doista razgovarali o cijenama pruzanja takvih usluga, mnogi bi se zacudili koliko bi jedna profesionalno izradjena web stranica trebala kostati, ni jedna od ovih cifri nije ni priblizno na tragu... Ali ovo je HR pa ne samo da tu cijenu nemozete ni spomenuti nego na kraju ni ove nize puno njih ne zele platiti prema dogovoru :(

  4. Tomislav Buza
    28. travnja 2010. Odgovori

    Da svatko ima pravo na svoju cijenu to stoji, ali neki standardi moraju postojati. Reci nekad se točno znalo koliko je cijena koštanja jedne fotografije, a ista je usko vezana uz način objave. Znači jedna fotografija za Jumbo plakat nema istu cijenu kao fotografija koja ide na 10 000 letaka. Postojali su lijepo definirani standardi. Danas vlada bezvlađe, i dešava se da jednom fotografu poluprofesionalcu koji je pljunuo nekih 15000 na opremu (što je i malo u tom svijetu) posao nosi neki tipus s fotičem za 600 kuna. Kao fotografija je fotografija :) Ali nije...

  5. Tomislav Buza
    28. travnja 2010. Odgovori

    Da svatko ima pravo na svoju cijenu to stoji, ali neki standardi moraju postojati. Reci nekad se točno znalo koliko je cijena koštanja jedne fotografije, a ista je usko vezana uz način objave. Znači jedna fotografija za Jumbo plakat nema istu cijenu kao fotografija koja ide na 10 000 letaka. Postojali su lijepo definirani standardi. Danas vlada bezvlađe, i dešava se da jednom fotografu poluprofesionalcu koji je pljunuo nekih 15000 na opremu (što je i malo u tom svijetu) posao nosi neki tipus s fotičem za 600 kuna. Kao fotografija je fotografija :) Ali nije...

  6. Robert Okadar
    7. lipnja 2010. Odgovori

    uf, sviđa mi se zaključak! :-)

  7. Što je to opća kultura u biznisu? | PoslovniPuls
    19. studenoga 2010. Odgovori

    [...] uz dopuštenje autora « PrethodnoGoogle u borbi protiv svjetske nezaposlenosti – otvara se 2000 novih [...]

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *