Blog

Kuna po kuna, webica ili kako su me pokrali


Kako sam pomalo frustriran državnim alatima i okolinom, slijedeći blog biti će prožet nepristojnim riječima.
Nedavno sam pisao o lošoj poziciji webmastera na tržištu u Hrvatskoj i kako njihov proizvod bude nerijetko marginaliziran i poistovječivan s novčanim nadoknadama od par stotina kuna. Neki dan sam dobio upit od jednog automehaničara: “Daj mi nekakvu internet stranicu za hiljadu kuna, imaš?”, “Samo malo gospodine, da vidim kaj imam na lageru.” Prije spominjana udruga webmastera bi možda trebala biti posvećena obrazovanju hrvatskog puka i raznih poslovnjaka o tome što je internet, što internet stranica itd. Neka od čestih pitanja su “A koliko stranica ja dobim?” ili “Kako se to lista?”
Ja sam u trenutnoj fazi “preobrazbe” od apsolutne uslužnosti prema klijentu, gdje klijent dobiva puno više nego plati, a s druge strane traži još i više, prema zauzimanju nekog čvrstog stava prema klijentu, gdje ja definiram što on treba, kako mu to treba izgledati i koliko će platiti. Za ovo potonje stajalište jednostavno treba imati neko “ime” iza sebe, treba imati popriličnu referentnu listu. Jedan frend mi je rekao neki dana “Čuj sad ti mora krenuti, reference su ti dobre, recesija kao prolazi, sad si na konju, jel?” “Ne, dragi moj prijatelju, nažalost, ovih dana moram djelatniku uručiti otkaz, jer mu ne mogu osigurati plaću za slijedeći mjesec.” Jučer sam mu morao uručiti otkaz. Njemu nije bilo baš najbolje, no meni je bilo još gore, jer sam se osjećao da radim korak natrag. Što sam i napravio.
Spomenuo bih samo zavrzlamu oko njegovog zaposljenja.
Odlučio sam ići preko zavoda za zapošljavanje, gdje sam i otišao na inicijalni razgovor, odradili smo javni natječaj, oglasi po novinama i slično. Gospođu sam pitao da li ima još uvijek poticaja, te da li ih mogu dobiti. Na što je ona rekla da ih ima, no malo će kasniti (kasnili su 2 i pol mjeseca zbog tromosti vlade). U međuvremenu sam pronašao osobu, mladog momka, izašlog iz škole, koji se netom prijavio na zavod, odradio sve uvjete prema njima te postao “podoban” za poticaje. Nakon toga sam otišao opet do njih da priupitam u kojoj je fazi donošenje zakona, te im javio da već imam osobu na čekanju, što su oni provjerili te mi rekli da je sve ok i da samo čekamo donošenje zakona. Ok.
Čekali mi tako dva i pol mjeseca, kad stiže poziv i Zavoda da su poticaji prošli neka dođem na potpisivanje ugovora. I sad stvari kreću svojim tokom. U tom vrijeme još nisam platio PDV za prethodno obračunsko razdoblje, još sam imao dosta vremena, međutim morao sam odmah platiti. OK, platio. Nadalje su pronašli nekakvu kaznu 200 kuna, koju obavezno moram podmiriti (Koju jebenu kaznu?!). Išao sam linijom manjeg otpora i platio. Pronašli oni razliku neke uplate i još sam dužan 3 kune i 1 lipu državi. Za te novce sam morao trošiti auto, benzin, knjigovodstvo i brdo papira. Toliko o uhodanom državnom organu. Koja prokleta pokvarena birokracija?! Sve ja to riješio te gospođama u zavodu predao papire. One to zaprimile, uredno provele i rekle mi: “Javiti ćemo se kroz para dana samo da potpišete ugovor i to je to.” Nakon par dana one se i javile. Međutim kad sam došao tamo, doživio sam popriličnu neugodnost državnog organa, točnije njihovih uposlenika. Naime, gospođa iz druge sobe me doslovno “izvikala” da ja nemam pravo, kako to neznam, da u zakonu sve piše, da moram čiatai, itd. Ja sam u laganom šoku, naravno to ne prikazujem, već apsolutno ravnodušno prihvaćama još jednu “krađu” od strane države. Gospođe me “jebu” dva i pol mjeseca, navlače, nakon toga me država “prejebe” da platim sve do zadnje lipe i tek onda me “odjebu” na jedan ružan, neprofesionalan način.
Na kraju sam ga zaposlio bez poticaja, bez ikakve sigurnosti i eto nakon par mjesevi mu morao uručiti otkaz jer ga ne mogu plaćati. Nemogućnost plaćanja je trenutna faza koju bi mi taman pokrili poticaji. No, na kraju krajeva, onaj koji je ovdje “popušio” nisam ja, već, nažalost uposlenik i sama država. Više neću plaćati dađbine za njega. Novac koji ću dobiti ostaje meni i vjerojatno ću ga potrošiti negdje u Turskoj ili Tunisu, jer mi je tamo godišnji odmor puno jeftiniji.
Uglavnom jesen dolazi, sezona počinje, prvi val “marketinga” mi je propao, no slijedi drugi val. Ponudu sam podebljao, klijent dobiva puno više za iste novce, cjelokupan sofver na oba radna računala legalizirao i naravno bankrotirao nakon toga, al polažem nade u sebe.

Oznake:, ,

4 komentara

  1. Robi
    23. rujna 2009. Odgovori

    Žalosna istina o "lijepoj njihovoj" :( ..... Kako god se može treba se zaobilaziti država

  2. Robi
    23. rujna 2009. Odgovori

    Žalosna istina o "lijepoj njihovoj" :( ..... Kako god se može treba se zaobilaziti država

  3. Ivan
    27. rujna 2009. Odgovori

    dokle god u saboru milinovićev sin mrzi SDP, ili jadranka kosor nikad o ničem nema pojma (nije informirana pa ne može komentirati) i sličnih takvih bisera tonu, ova država i svi kotačići u njoj biti će rđavi i pokvareni, a umjesto u svoje unutarnje kadrovske kontrole resursi se kanaliziraju kako bi nas, koji na žalost (baš kako si i spomenuo) ravnodušno podnosimo njihove krađe i onog malo sto imamo izjebali u zdrav mozak. IMHO, istina je da kriza prolazi, ali ne zato jer se sustav opametio već zato što samo jedan korak dublje znači opći bankrot građana i jedini logičan put je prema boljem. žalosno što sam ovo morao pročitati, ista smo branša suosjećam s tobom u svakom pogledu.

  4. Ivan
    28. rujna 2009. Odgovori

    dokle god u saboru milinovićev sin mrzi SDP, ili jadranka kosor nikad o ničem nema pojma (nije informirana pa ne može komentirati) i sličnih takvih bisera tonu, ova država i svi kotačići u njoj biti će rđavi i pokvareni, a umjesto u svoje unutarnje kadrovske kontrole resursi se kanaliziraju kako bi nas, koji na žalost (baš kako si i spomenuo) ravnodušno podnosimo njihove krađe i onog malo sto imamo izjebali u zdrav mozak. IMHO, istina je da kriza prolazi, ali ne zato jer se sustav opametio već zato što samo jedan korak dublje znači opći bankrot građana i jedini logičan put je prema boljem. žalosno što sam ovo morao pročitati, ista smo branša suosjećam s tobom u svakom pogledu.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *