Blog

Internet – polako se bližimo teoriji asimilacije


Naletio sam danas na prilično zanimljiv komadić web prostora koji se krije iza domene Mapmyfriends.in.
Radi se o servisu koji će na osnovu geo lokacijskih podataka (čitaj – uneseno mjesto boravka) naših prijatelja na Facebooku kreirati zanimljiv geografski pregled lokacija gdje se oni (naši prijatelji) nalaze.
Čak imamo vizualni prikaz područja odvojenih sjenom boja određenih opsega lokacija kojima naši prijatelji najviše gravitiraju, a nešto poput slike ispod.

Klikom na lokaciju u prvom prozoru dobivamo presjek prijatelja koji nam dolaze iz te regije, područja, države, kontinenta. Prozorčić pokraj je popis prijatelja, gdje klikom na svakoga od njih dobivamo njegovu zemljopisnu lokaciju.
Naravno, baza karte je Google maps, vođena od strane jedne od vodećih svjetskih korporacija današnjice.
Ovo je moj obol današnjem “problemu” gdje društvene mreže, mobilni uređaji te razni hardverski i softverski gadgeti znaju neke informacije o nama, a ponajviše mjesta gdje se nalazimo. Prošlog tjedna sam sa smiješkom čitao razne novinske naslove usmjerene tom problemu, misleći pritom kako stvarno naši mediji ponekad nemaju dovoljnu količinu pravih vijesti nego nas filaju onima tipa kako iPhone4 uvijek zna našu lokaciju i to prezentiraju kao ogromne sigurnosne propuste i napade na našu privatnost. Kako je po svemu sudeći današnji moderan stanovnik planete se odrekao pojma kao što je privatnost.
Nedavna anketa na mom blogu je pokazala da su ljudi mišljenja “kako si posijao tako ćeš i žeti” pa ako Facebooku, Twitteru, iPhonu ili Photoshopu javimo gdje smo, kuda idemo i začinimo to još sočnim fotkama, kog se vraga čudimo što ti isti uređaju pamte naše lokacije i u svakom trenutku budu te informacije dostupne našim prijateljima ili samom programima u svrhu nekog istraživanja, kontrole?
S druge strane, da ne pamte opet bi ih psovali i smatrali idiotima zbog nemogućnosti pamćenja bazičnih informacija koje smo već jednom unijeli i mrsko nam je svako malo ponovno unositi jedne te iste podatke.
Ljudi masovno koriste geo-lokacijske programe poput Foursquarea i njemu slične, a opet su prilični skeptici po pitanju tajnosti njihovih lokacija. Osobno znam nekolicinu pravih, non-Facebook prijatelja koji su stajališta gdje ne odobravaju da nas Veliki brat uvijek gleda i kako sve to skupa ide gdje već ide i kako postoje velike korporacije koje kontroliraju i manipuliraju našim podacima. Ti isti imaju uredno instaliranu Foursquare, Twitter ili Facebook aplikaciju na mobitelu. Zvuči mi pomalo licemjerno.

Pa naravno da velike korporacije imaju naše podatke. Pa naravno da Google zna gdje sam i što radim, pa ima na uvid koju kompletnu email korespondenciju. A koliko nas koristi Gmail?
Naravno da Adobe ima naše podatke od trenutka kad smo kupili Photoshop ili neki drugi alat te ga uredno registrirali.
Da, postoje i razne teorije zavjera u kojima se spominje da Facebookom u biti kontrolira američka vlada i razne agencije, da Gmail razgovori i poruke prolaze razne filtre i kontrole sadržaja i slično. Vrlo moguće da je to doista istina, ali to je upravo okosnica i suština društva prema kojem idemo i prema kojem očito težimo.
Ako se malo dublje zamislimo samo je pitanje vremena kada će naša planeta Zemljica biti prenapučena ljudima, odnosno to već je, ali još uvijek nismo dostigli do kritične točku ili točke preokreta, no vrlo smo blizu. To je vrijeme kad ćemo zbog uštede resursa kojih je sve manje svi biti asimilirani u jedinstvene mreže poput Borgova koje će upravljati našim životima.

Oznake:,

0 Comments on Internet – polako se bližimo teoriji asimilacije

    Odgovori

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *