Web dobiva drugo sučelje. I nije namijenjeno ljudima.

Prva generacija agenata koristi web kao i mi

Dajte modernom AI agentu pristup browseru i već danas može raditi iznenađujuće normalne stvari.

Može pretraživati.

Čitati stranice.

Uspoređivati proizvode.

Ispunjavati obrasce.

Kretati se kroz administracije.

Rezervirati.

Upravljati softverom.

Ponekad čak uspije odbiti cookie banner bez proučavanja šest nijansi sive i tri "legitimna interesa", čime je već prestigao solidan dio ljudske populacije.

Ali pogledajmo što se zapravo događa ispod površine.

Agent vrlo često koristi stranicu napravljenu za ljudske oči i miš.

Dobije HTML.

Analizira DOM ili accessibility tree.

Pokušava zaključiti čemu pojedini elementi služe.

Pronađe nešto što izgleda kao gumb.

Zaključi da taj gumb vjerojatno radi ono što treba.

I klikne.

Tehnički je to impresivno.

Arhitektonski je pomalo apsurdno.

Sve sposobniji softver prisiljavamo da glumi čovjeka pred grafičkim sučeljem samo zato što smo mu jedino takvo sučelje ponudili.

To funkcionira.

To ne znači da je pametno.

Web stranica zna puno više nego što govori agentu

Uzmimo običan obrazac za rezervaciju termina.

Čovjek vidi:

Odaberi uslugu. Odaberi datum. Odaberi vrijeme. Upiši podatke. Rezerviraj.

Aplikacija ispod toga zna mnogo više.

Zna koje usluge postoje.

Zna koji su datumi dopušteni.

Zna koji su termini slobodni.

Zna koje podatke treba.

Zna što se mora dogoditi kada korisnik potvrdi rezervaciju.

AI agent koji gleda stranicu često sve to mora ponovno zaključivati iz sučelja.

Tu počinje arhitektonska promjena.

Umjesto da agent zaključuje:

"Mislim da ovaj element vjerojatno rezervira termin."

stranica mu može eksplicitno reći:

"Imam funkciju book_appointment. Ovo su potrebni podaci. Ovo su dopuštene vrijednosti. Ovo je rezultat."

Na prvi pogled mala tehnička razlika.

Zapravo nije.

Web stranica više nije samo nešto što softver može gledati.

Postaje nešto što softver može razumjeti i koristiti.

WebMCP je jedan od najčišćih primjera

Chrome je u svibnju 2026. dokumentirao WebMCP, prijedlog web standarda kojim stranica AI agentima može izložiti strukturirane alate.

Ideja je vrlo praktična.

Umjesto da agent pregledava stranicu i pogađa čemu služi određeni obrazac ili gumb, web aplikacija može eksplicitno izložiti operacije koje podržava.

Chrome navodi primjere poput checkout, filter_results i submit_application. Ulazni i izlazni podaci mogu biti definirani JSON Schemom, pa agent dobiva pravi opis operacije umjesto da pokušava zaključiti njezino značenje iz grafičkog sučelja.

WebMCP je još eksperiment.

Nije dovršen univerzalni standard koji svi moramo implementirati do petka u 15:00.

Chrome provodi origin trial od verzije 149, a cijeli prijedlog još je predmet aktivnog razvoja i rasprave.

To je bitna razlika.

Tehnološka industrija ima pomalo iritantnu naviku da "netko je predložio novu tehnologiju" do ručka pretvori u "Internet se zauvijek promijenio".

WebMCP je ipak važan, čak i ako se njegova konačna implementacija znatno promijeni.

Pokazuje smjer.

Web stranica može imati grafičko sučelje za čovjeka i istodobno strukturirane funkcije za njegovog agenta.

Ista aplikacija.

Dva načina korištenja.

Istu stvar više ne pokušava riješiti samo jedna tvrtka

Kad jedna tvrtka smisli novi termin, uglavnom pričekam.

Kad browseri, infrastrukturne tvrtke, standardizacijske zajednice i developeri protokola počnu neovisno rješavati različite dijelove istog problema, postane zanimljivije.

Upravo se to događa.

W3C danas ima AI Agent Protocol Community Group koji radi na otvorenim modelima za pronalaženje agenata, identitet, opis njihovih mogućnosti, komunikaciju i sigurnost.

Druga W3C zajednica osnovana je u ožujku 2026. upravo zato što su sirovi HTML i DOM prilično neučinkovit način na koji AI agent konzumira web. Istražuju strukturirani format namijenjen računalima koji bi pritom zadržao semantiku i interaktivnost stranice.

Agent-to-Web Framework Community Group bavi se drugim dijelom problema: pravilima koja vlasnik web stranice može strojno definirati kako bi odredio što agent smije raditi.

Jer jedno je dopustiti crawleru da pročita stranicu.

Sasvim drugo je dopustiti autonomnom softveru da ispuni obrazac, pošalje narudžbu ili napravi neku autentificiranu radnju.

A 13. kolovoza 2026. pokrenuta je još jedna W3C zajednica oko koncepta nazvanog Introduction Layer.

Ideja zvuči gotovo banalno nakon što je netko jednom izgovori.

Web resurs danas nema univerzalan, strojno čitljiv način kojim agentu može objasniti što je, tko njime upravlja, čemu služi, koja ograničenja ima i je li ga agent ispravno razumio.

Važno: riječ je o W3C Community Group inicijativama, a ne dovršenim W3C standardima.

Ali pogledajte koja pitanja pokušavaju riješiti:

Što sam ja?

Što mogu napraviti?

Kako možeš komunicirati sa mnom?

Što ti je dopušteno?

Tko si ti?

U čije ime djeluješ?

To više nisu problemi chatbota.

To su problemi infrastrukture.

HTML ne odlazi nikamo

Ovdje se lako ode u pogrešnom smjeru.

Ako agenti više vole strukturirane podatke, možda ćemo jednostavno sve pretvoriti u API-je i ukinuti vizualni web.

Ne vjerujem.

Ljudi žele pregledavati.

Želimo dobru tipografiju, fotografije, identitet brenda, priču, usporedbu i kontekst.

Ponekad ni sami ne znamo točno što tražimo dok to ne vidimo.

Zato grafička sučelja postoje.

Stroju ne treba nužno sve isto.

Tu jedan stari dio HTTP-a ponovno postaje zanimljiv.

Cloudflare je u veljači 2026. predstavio Markdown for Agents.

Kada klijent pošalje zahtjev:

Accept: text/markdown

Cloudflare može umjesto kompletnog HTML-a vratiti strukturiranu Markdown verziju sadržaja namijenjenu AI sustavu.

To nije novi Internet protokol.

Koristi staru i sasvim normalnu mogućnost weba: content negotiation.

Klijent kaže serveru koji format želi.

Browser kojim upravlja čovjek:

Daj mi normalnu web stranicu.

Agent:

Daj mi iste informacije u čišćem formatu koji mogu lakše obraditi.

To mi se sviđa upravo zato što ne zahtijeva dvije odvojene web stranice.

Izvor informacija može ostati isti.

Mijenja se reprezentacija ovisno o tome tko, odnosno sve češće što, šalje zahtjev.

Čitanje je tek početak

Cloudflare je svoju viziju "Agentic Interneta" nedavno sažeo u četiri riječi:

Readable. Discoverable. Callable. Payable.

Ne moramo prihvatiti njihov branding da bismo vidjeli da je podjela dobra.

Readable

Može li agent učinkovito razumjeti informacije?

Ne samo skinuti tekst, nego razumjeti proizvode, cijene, dokumentaciju, pravila, dostupnost i odnose među podacima.

Discoverable

Može li otkriti što vaš sustav uopće nudi?

Danas očekujemo da korisnici pronalaze stranice.

Sutra će njihov softver možda trebati pronalaziti funkcije.

Callable

Može li agent nešto napraviti?

Pretražiti zalihu.

Zatražiti ponudu.

Rezervirati termin.

Konfigurirati proizvod.

Otvoriti support ticket.

Kupiti.

Payable

Može li napraviti ekonomsku transakciju koristeći ovlasti koje mu je dao čovjek ili organizacija?

Tu vrlo brzo dolazimo do identiteta, dozvola, limita, prijevara, potvrda i odgovornosti.

I na tome se već radi.

Ispod svega počinje se formirati protokolarni sloj

Model Context Protocol, MCP, krenuo je kao praktičan način povezivanja AI sustava s alatima i podacima.

Danas se razvija u nešto znatno infrastrukturnije.

MCP specifikacija objavljena 28. srpnja 2026. pomaknula je jezgru protokola prema stateless request-response modelu, čime udaljeni MCP serveri postaju lakši za skaliranje preko normalne HTTP infrastrukture.

Roadmap ažuriran 22. kolovoza među glavne prioritete izričito stavlja HTTP-native transport, agentic messaging i identitet agenata, uključujući agente koji rade u cloudu ili djeluju u ime korisnika koji u tom trenutku nije prisutan.

Agent2Agent, odnosno A2A, rješava komunikaciju između agenata.

Projekt je pokrenuo Google, a danas se razvija pod Linux Foundationom. U travnju 2026. projekt je objavio da standard podržava više od 150 organizacija te da već postoje produkcijske implementacije u više industrija.

Poseban sloj nastaje i za trgovinu.

Googleov Universal Commerce Protocol povezuje potrošačke sustave, trgovce i platne sustave, a zamišljen je tako da može raditi uz postojeće API-je, MCP i A2A.

Agent Payments Protocol bavi se sljedećim problemom: kako dokazati da je čovjek doista ovlastio AI agenta da napravi određenu transakciju.

Ne znamo koji će od tih protokola dugoročno preživjeti.

Neki će se spojiti.

Neki će nestati.

Neki će postati Betamax autonomnog softvera o kojem će za deset godina raspravljati sedamnaest ljudi na Hacker Newsu.

Ali problemi koje pokušavaju riješiti neće nestati.

Prava promjena je prijelaz s navigacije na namjeru

Današnji web organiziran je oko navigacije.

Netko želi cipele.

Traži na Googleu.

Otvori trgovinu.

Klikne Muško.

Klikne Obuća.

Odabere veličinu.

Filtrira cijenu.

Otvori nekoliko proizvoda.

Usporedi ih.

Jedan stavi u košaricu.

Upiše adresu.

Odabere plaćanje.

Potvrdi kupnju.

Ali njegova stvarna namjera nikada nije bila:

"Molim vas omogućite mi navigaciju kroz jedanaest različitih stanja korisničkog sučelja."

Namjera je bila:

"Pronađi mi kvalitetne vodootporne cipele za hodanje, broj 44, do 150 eura. Odaberi najbolji par i pitaj me prije plaćanja."

Donedavno računala nisu znala što napraviti s takvom naredbom.

Zato smo ljudsku namjeru razbili na stranice, gumbe, filtre i obrasce.

Agenti taj odnos mogu ponovno okrenuti.

Čovjek daje namjeru.

Softver pronalazi i koristi potrebna sučelja kako bi je izvršio.

Time osnovna jedinica weba više nije nužno samo stranica.

Sve češće postaje sposobnost, odnosno funkcija koju neki sustav može ponuditi.

Ne svugdje.

Ne sutra.

Ali dovoljno brzo da vrijedi pratiti.

To mijenja i samu definiciju web stranice

Web projekt već dugo gledam kao kombinaciju nekoliko slojeva:

sadržaja,

poslovne logike,

podataka,

i korisničkog sučelja.

Posjetitelj uglavnom vidi posljednji.

AI agenti čine razdvajanje tih slojeva puno važnijim.

Uzmimo WooCommerce trgovinu.

Čovjek vidi:

proizvode, filtre, košaricu, checkout i korisnički račun.

Ali poslovni sustav zapravo nudi funkcije:

pronađi proizvode,

usporedi karakteristike,

provjeri zalihu,

izračunaj dostavu,

primijeni popust,

kreiraj narudžbu,

naplati,

provjeri status narudžbe.

HTML sučelje samo je jedan način korištenja tih funkcija.

Agentsko sučelje može postati drugi.

Zato ne mislim da "agentic web" znači:

stavimo AI na web stranicu.

To je gotovo obrnuto od onoga što se događa.

Veća promjena je napraviti web stranicu razumljivom i upravljivom AI sustavu.

Promijenit će se i način pronalaženja tvrtki

Tu dolazimo do još jedne posljedice.

Poslovni model weba desetljećima pretpostavlja da discovery na kraju generira promet.

Google pronađe sadržaj.

Prikaže link.

Čovjek klikne.

Analytics zabilježi posjet.

Tvrtka dobije priliku prodati nešto, pokazati oglas ili barem izgraditi brand.

Agent može prekinuti taj lanac.

Može pronaći deset dobavljača.

Provjeriti njihove usluge.

Usporediti cijene.

Provjeriti dostupnost.

Odabrati jednog.

I preporučiti ga korisniku bez vizualnog otvaranja početne stranice.

Tvrtka svejedno može dobiti kupca.

Ali možda neće dobiti ništa što danas zovemo klasičnim posjetom.

Zato će naše opsesivno brojanje pageviewa postajati sve manje potpuno.

SEO neće nestati.

Ali uz njega dolazi machine discoverability.

Mislim da ćemo uskoro puno više razgovarati o tome je li neka tvrtka pravilno predstavljena sustavima koji donose odluke za AI agente, a ne samo nalazi li se njezina početna stranica na trećem mjestu Googlea.

To zaslužuje zaseban nastavak.

Sigurnost postaje ozbiljniji problem

Postoji dobar razlog zašto sutra ujutro ne bih svaku funkciju web stranice izložio AI agentima.

Agenti rade stvari.

A softver koji može nešto napraviti mora imati ovlasti.

Čitanje javnog članka nosi jednu razinu rizika.

Promjena adrese drugu.

Otkazivanje pretplate treću.

Slanje poruke, brisanje podataka, kupovina ili prijenos novca sasvim novu.

Kada agenti postanu aktivni sudionici weba, trebamo pouzdane odgovore na pitanja koja browser prije nije morao rješavati:

Tko je ovaj agent?

Čiji je?

Tko ga je ovlastio?

Što točno smije napraviti?

Koliko dugo?

Može li mu se ovlast opozvati?

Tko je odgovoran kada napravi nešto pogrešno?

NIST očito smatra da su to ozbiljna infrastrukturna pitanja. U veljači 2026. pokrenuo je AI Agent Standards Initiative usmjeren upravo na interoperabilnost, sigurnost, identitet i autorizaciju agenata koji djeluju u ime korisnika.

Dakle, ne bih AI agentu dao administratorsku lozinku i proglasio projekt digitalnom transformacijom.

Ima još nešto posla.

Prilično puno.

Što bih napravio danas

Ovo mi je najvažniji dio.

Agentski web dovoljno je stvaran da se za njega počnemo pripremati.

Nije dovoljno zreo da zbog njega svaki mjesec rušimo postojeću arhitekturu i implementiramo novi protokol.

Da danas gradim ili redizajniram ozbiljnu web stranicu, fokusirao bih se na nekoliko stvari.

Čist semantički sadržaj

Pravilna HTML struktura, smisleni naslovi, dobri metapodaci i strukturirani podaci već danas koriste tražilicama, alatima pristupačnosti i AI sustavima.

Loša informacijska arhitektura ne postaje dobra zato što smo na nju spojili LLM.

Odvojena poslovna logika i prezentacija

Ako se važna funkcija može izvršiti jedino tako da točno reproduciramo sedamnaest JavaScript klikova, takva arhitektura neće dobro starjeti.

Važne poslovne funkcije trebaju imati jasne granice.

API gdje ima smisla.

Jasne ulazne podatke.

Jasne rezultate.

Predvidive greške.

Strojno čitljive ključne informacije

Proizvodi.

Cijene.

Tvrtke.

Ljudi.

Događaji.

Lokacije.

Uvjeti.

Dostupnost.

Dokumentacija.

Structured data više nije samo SEO kvačica.

Sve više postaje dio komunikacijskog sloja između vaše organizacije i softvera koji zastupa druge ljude.

Eksperimentirati, ali eksperiment nazvati eksperimentom

Apsolutno bih testirao Markdown reprezentacije, MCP integracije i WebMCP.

Ali klijentu ne bih tvrdio da je svaki novi GitHub repo "novi standard weba".

Postoji razlika između toga da ste rano prepoznali promjenu i toga da ste nasjeli na svaku novu stvar.

Početi razmišljati o dozvolama za agente

Sustav koji dopušta radnje mora razlikovati bezopasne operacije od onih koje zahtijevaju autentifikaciju ili eksplicitnu ljudsku potvrdu.

To će pitanje ostati važno bez obzira na to koji protokol na kraju bude prenosio zahtjev.

Ne zamjenjujemo web

Ne mislim da će se web pretvoriti u jedan golemi nevidljivi API.

Događa se nešto suptilnije.

Web je nastao oko dokumenata.

Na dokumentima smo izgradili aplikacije.

Sada dobivamo novog sudionika.

Softver koji može čitati, zaključivati, odlučivati i djelovati.

Za takvog korisnika naše lijepo responsive sučelje često je samo ambalaža.

Treba značenje.

Funkcije.

Dozvole.

Identitet.

I sve češće način za obavljanje transakcija.

Zato agentski web ne bih opisao kao novu verziju web stranice.

Opisao bih ga kao drugo sučelje Interneta koji već postoji.

Prvo omogućuje ljudima da upravljaju softverom.

Drugo će sve češće omogućavati softveru da upravlja softverom u ime ljudi.

Ako se taj smjer nastavi, web development će uskoro značiti puno više od onoga što se prikaže unutar browsera.

Sljedeći nastavak: Prestanimo tjerati AI da klika gumbe: zašto web stranice postaju callable