Blog

Bloger ili građanski novinar?


Činjenica je da su nezavisni blogeri sve više zastupljeni na on-line medijima te da klasično novinarstvo polako tone, odnosno, nameće se činjenica i mogućnost da novinari postanu blogeri. Znači li to da će klasični novinar postati bloger? Da će novinarstvo kao struka polako izumrijeti i zamijeniti će ih struka profesionalnih blogera? Svaki ozbiljan i školovani novinar će popljuvati ovu tvrdnju jer njima je apsolutno nemoguće da njihovo pero zamijeni tipkovnica nekog blogera koji svoje literarne kreacije objavljuje iz nekog zakutka sobe. Upravo ta činjenica je neka vrsta prekretnice koja će jednog dana novinarstvo zamijeniti bloganjem.
Prema definiciji novinarstvo je segment komunikacijski znanosti i vještina sakupljanja, pripreme, uređivanja i plasiranja vijesti preko pamfleta, novina, časopisa, knjiga, radija i televizije, a u novije vrijeme i preko digitalnih komunikacija, znači Interneta.
S druge strane blog je set periodičkih članaka individualnoga i kolaborativnog karaktera uz određenu dozu osobnosti autora, odnosno blogera.
Na prvi pogled običnom laiku, konzumentu on-line sadržaja, članak pisan u nekom građanskom mediju, recimo dnevnom tisku objavljenom na Internetu, jednak je onom što ga piše neki bloger. Kad čitamo blogove vrlo je česta situacija da teme budu upravo osobni osvrti blogera na svakodnevicu i aktualne teme. Čitatelju je danas interesantnije čitati osobni osvrt prosječnog građanina poput njega nego etabliranog novinara koji već ima uhodani način izražavanja i biranja riječi.
Činjenica da su novinari nekad bili poznate ličnosti, te da su bili samo rijetki/probrani oni koji su svoje riječi mogli objavljivati širokim masama te time utjecati na njihov sud/mišljenje o određenoj temi, daleko je iza nas. Pokretanje bloga je izuzetno jednostavno i jeftino. Doseg jednog blogera može biti daleko veći od dosega dnevnog tiska. Doduše ovo potonje se ne odnosi na Hrvatsku. Nije mi namjera uspoređivati dnevni tisak sa 100 godišnjim tradicijom i prosječnog blogera koji objavljuje 3 godine.
Druga činjenica o izumiranju klasičnoga novinarstva dolazi upravo iz središnjica novinarstva, odnosno samih medija. Naime, profesionalni novinari se često okreću pisanju svojih osobnih blogova u okrilju matične tvrtke ili van nje, te time postižu veću čitanost na blogu nego u vlastitim člancima. Razlog toga je što su konzumenti sadržaja pametniji. Konzumenta sadržaja, odnosno prosječnog čitatelja ne zanima opća definicija današnjeg stanja, politički odgovori i pamfleti kojima ga pune vladajući u državi, čitatelja zanima osobno viđenje, mišljenje pojedinca koji stoji iza određenog sadržaja, a ima određenu dozu iskustva iza sebe. Znači reci mi da je “po tvom mišljenju situacija loša”, umjesto “gledajući ovo situacija je loša”.
No, takvi blogovi u neku ruku nisu jednaki onim blogovima nezavisnih blogera. Bloger u okrilju matične tvrtke nema mogućnosti slobodnog izražavanja. Znači ja na svom blogu mogu iznijeti svoje mišljenje kojim smatram da je glavni urednik određenog medija korumpiran. Za to mogu iznijeti dokazne činjenice. S druge strane bloger novinar to ne može iznijeti. Možda bi i mogao, htio, ali svakako ako i prođe glavnog urednika, vjerojatno će završiti na Zavodu za zapošljavanje. Zadnji primjer nam je onih par novinara koji su se usudili progovoriti o neciviliziranim odnosima glavnog ravnatelja nacionalne televizije prema zaposlenici koja je stupila u “miješani” brak. Primjer rasizma na osnovu nacionalnosti.
Određeni građanski mediji na neki način ne odobravaju svojim zaposlenicima pisanje blogova, jer se po nekim točkama njihovog ugovora o radu isti odriču iznošenja bilo kakvih javnih mišljenja van svoje matične tvrtke. Time se direktno nameće određena vrsta cenzure glavnog urednika i uplitanje u osnovna načela slobode govora i izražavanja.
Ni na nezavisnoj blogosferi situacija nije najčišća. Svjedoci smo nedavnog skorog zatvaranja blogera. Što pak je najsmješnije u svoj toj priči je da bloger nije kažnjeni zbog svog posta, već zbog komentara jednog od čitatelja.
Vratimo se temi. U Sjedinjenim Američkim Država profesionalni blogeri budu na istom ili višem nivou zastupljenosti i čitanosti od novinara. Etablirani časopisi poput New York Times imaju jako razvijenu blogosferu, koja rame uz rame koketira klasičnom novinarstvu.
U Hrvatskoj je situacija mnogo drugačija. Zadnjih par godina svjedoci smo masovnog, ali po mom mišljenju neuspješnog okretanja domaćih tiskovina i portala blog populaciji. Skoro pa se vodi bitka gdje će koja poznata ličnost pisati blog. Cilj ovakve kampanje nije kvaliteta sadržaja, već kvantiteta korisnika. Mnogi čitatelji će uredno čitati blog i postove Nives Celzijus, jer je ona ono najsvetije prodala u javnost i zato što je ona to što je, a ne zbog kvalitetnog sadržaja koji piše, ako piše.
Dakle, pomama građanskih medija za celebrity blogerima je velika, svaki medij želi neko ime na svom webu kako bi pridobio korisnike/čitatelje, što je marketinški odličan potez (i ja ću vrlo rado ugostiti gostujuće blogere na svom blogu), no kvalitativno na taj način dosta nazaduju.
Zašto recimo Jutarnji ili Večernji ne bi ugostili nekog “anonimca” iz domaće blogosfere, koji imaju odlične i kvalitetne članke umjesto poznatih faca koji nerijetko jedva skupe dovoljno riječi za pristojan blog.
Rezime svega je da je pomak novinarstva prema blogosferi i više nego očit. Možda ne za godinu, dvije, ali u nekom rasponu od desetak godina klasično novinarstvo bi moglo zauvijek zatvoriti vrata, a sadašnji novinari, koji su fleskibilni, jednostavno će se trebati okrenuti pisanju blogova.

Oznake:,

0 Comments on Bloger ili građanski novinar?

    Odgovori

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *